Svakodnevni život teško je zamisliti bez električne energije. Bitna odlika i prednost električne energije u odnosu na druge oblike energije je u tome što se bilo koji oblik energije može pretvoriti u električnu i obratno. Vrlo brzo se za električnu energiju, popularno rečeno struju, počeo koristiti naziv javna usluga, tj. usluga koja je dostupna svima i u gotovo svakom trenutku. Budući da se o dobrobiti građana brinu institucije države, elektroenergetski sektor našao se pod izravnom ili neizravnom državnom kontrolom. Imajući na umu široku rasprostranjenost električne energije, stalni rast potrošnje i potrebu istovremene proizvodnje i potrošnje, nameće se problem stalnog zadovoljenja potreba, kako kratkoročno, tako i dugoročno. Osim proizvodnih, potrebno je odgovarajuće proširiti i ostale dijelove elektroenergetskog sustava. Zbog toga je potreban stalni proces proučavanja i predviđanja budućih potreba i razvoja, tj. potrebno je uspostaviti proces planiranja. Svrha procesa planiranja je prezentacija informacija o opcijama razvoja energetskog/elektroenergetskog sektora donositeljima odluka. Planovi se redovito obnavljaju i cijeli proces planiranja neprestano se ponavlja. Osim koristi koje društvo ima od energetskih transformacija postoje i negativne nuspojave. Jedna od njih je znatan utjecaj energetskog sektora na okoliš. Izgaranjem fosilnih goriva emitiraju se velike količine štetnih plinova od kojih je najzanimljiviji ugljični dioksid (CO2). Povećanje koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi uzrokuje promjenu prosječne temperature zraka i promjenu klime, te je kao posljedica prepoznata potreba za smanjenjem emisije stakleničkih plinova Najpoznatija međunarodna inicijativa u ovom smjeru je UNFCCC i protokol o smanjenju emisije stakleničkih plinova iz Kyota (tzv. Kyoto protokol). Budući da se znatne količine električne energije dobivaju upravo iz fosilnih goriva, elektroenergetski sektor može odgovarajućim izborom tehnologija doprinijeti smanjenju emisije stakleničkih plinova. Specifičnost hrvatskog elektroenergetskog sustava je relativno "čista" proizvodnja električne energije i niske emisije u prošlosti. Emisija CO2 već je, i ubuduće će biti ograničavajući čimbenik prilikom izbora tehnologije za proširenje proizvodnih kapaciteta elektroenergetskog sustava Hrvatske. U ovom radu naglasak je na metodi linearne optimizacije sustava uporabom modela tokova energije i materijala. Programski model MESSAGE korišten u ovom radu razvijen je u IIASA. Model je namijenjen za optimizaciju energetskih sustava. Osnovna ideja modela je optimizacija funkcije cilja u uvjetima ograničenja koja definiraju skup svih mogućih rješenja. U ovom radu model MESSAGE iskorišten je za analizu opcija razvoja hrvatskog elektroenergetskog sektora u djelatnosti proizvodnje do 2030. godine s posebnim naglaskom na utjecaj emisije stakleničkih plinova (prije svega emisija CO2)na odabir tehnologije i ukupne troškove sustava i na problem izgradnje proizvodnih kapaciteta na vlastitom teritoriju.