Doktorska disertacija istražuje problematiku komunikacije i suradnje u mreži pokretnih agenata. Opći model mreže pokretnih agenata proširen je mogućnostima komunikacije i suradnje. Obrađeni su zahtjevi sa zavisnim elementarnim poslovima te je dana vremenska analiza obrade zahtjeva s više agenata koji međusobno komuniciraju. Uz izravnu lokalnu i udaljenu komunikaciju uvedena je posredna komunikacija agenata s trećim agentom kao posrednikom. Istraženi su i usporedno analizirani formalni postupci za specifikaciju pokretnih procesa s obzirom na provjeru sustava s pokretnim agentima kao područjem primjene. Obrađena su dva pristupa za modeliranje pokretnih procesa. Prvi se temelji na kretanju veza među procesima (procesna algebra π-calculus). Drugi pristup se temelji na kretanju procesa, a riječ je o procesnoj algebri ambient calculus. Odabrana je i razrađena procesna algebra π-calculus. Formalna specifikacija i provjera mreže pokretnih agenata napravljena je u π-calculusu. Model obuhvaća kretanje i komunikaciju agenata koja se temelji na posrednom pristupu te uvodi stacionarnog agenta za upravljanje pokretljivošću. Verifikacija obuhvaća algebarsku i automatiziranu provjeru modela. Verifikacija komunikacije i suradnje pokretnih agenata napravljena je izvedbom višeagentskog sustava za daljinske operacije s programskim sustavom u mreži. Model uključuje osam specijaliziranih pokretnih agenata koji izvode poslove i pritom međusobno komuniciraju lokalno, udaljeno ili posredno standardnim ACL jezikom. Predloženi model komunikacije i suradnje pokretnih agenata ispitan je na primjeru otkrivanja i zamjene neispravnog dijela programskog sustava kojim se rješava protokol uspostave i raskida poziva.