Ovaj rad zamišljen je tako da slijedno obradi najbitnije pojave vezane uz projektiranje niskonaponskih instalacija. Prvenstveno je bilo bitno barem ukratko osvrnuti se na zakone koji se bave tim područjem (Zakon o prostornom uređenju i gradnji) te posljedično spomenuti Tehnički propis, koji je i donesen na osnovu tog Zakona; i norme, jer ovo područje čini vrlo rigorozan skup pravila koje je prilikom ostvarivanja projekta nužno poštivati. Svaki postupak projektiranja sastoji se od niza etapa, a glavni koraci u tom procesu su postavljanje inicijalnih zahtjeva i problema vezanih uz konkretnu lokaciju; projektiranje te na kraju obrada podataka. Nakon općenitog razmatranja same teme, rad je počeo obrađivati specifičnije pojave u električnim instalacijama, prije svega tu se misli na objašnjenje kriterija vezanih uz odabir opreme; govori se o zahtjevima vezanim uz kablove u specifičnim situacijama te se navodi opis zaštitnih uređaja i njihove karakteristike sa popratnim grafovima koji prikazuju ovosnost vremena o struji. Ipak, možda i najveći dio rada posvećen je komentiranju načina uzemljenja i zaštiti od direktnog (direktan doticaj vodiča u pogonu) i indirektnog dodira (dodir dijelova opreme koja tipično nije pod naponom, ali uslijed greške jesu), na koju itekako utječe kojim je načinom mreža uzemljena (IT, TT, TN). Zaštita od prenapona zauzima pak značajan dio u procesu izrade projekta električnih instalacija, a tu se ipak najčešće misli na zaštitu od udara munje (razne izvedbe gromobrana) te su u ovom radu dane fizikalne pojave samog pražnjenja i opisane metode zaštite od istoga.