Tijekom više desetljeća postojanja raznih informacijskih sustava, postalo je jasno da podaci koje oni sadrže mogu biti vrlo vrijedna imovina. Svaku vrijednost je potrebno zaštititi na prikladan način, pa se tako radi i s podacima. U ovom kontekstu govori se o zaštiti informacija kako od vanjskih upada, tako i od neovlaštenog korištenja informacija od strane zaposlenika tvrtke ili administratora sustava. Da bi to bilo moguće, potrebno je nadzirati rad korisnika sustava. Jedan od mehanizama potvrde ispravnosti sigurnosnih mjera jest snimanje traga (eng. auditing). Trag u kojem je snimljeno što je tko, kada i kako radio na sustavu nudi mogućnost provedbe analiza koje mogu potvrditi ili opovrgnuti sigurnosne protokole. Sve veća važnost zaštite informacija dolazi od povećane svjesnosti svih korisnika informacijskih sustava o važnosti zaštite osobnih podataka. Upravo je to bila motivacija mnogih država da uspostave razne zakonske norme koje propisuju snimanje traga kao mehanizam provjere zaštićenosti podataka. Pregled ovih normi dan je u drugom poglavlju. Obzirom da se većina informacijskih sustava bazira na bazama podataka, sustav za upravljanje bazama podataka i same baze podataka su ono mjesto na koje je potrebno usmjeriti pozornost pri nadzoru korisničke aktivnosti. Uvodne definicije pojmova vezanih u teoriju baza podataka, te razmatranja principa raspodjele dužnosti pri snimanju traga i zaštiti snimljenog traga čine treće poglavlje. Prema načinu na koji se dolazi do informacije koja čini trag koji se može snimiti, moguće je odrediti nekoliko metoda za snimanje traga: snimanje unutar klijentske aplikacije, snimanje unutar baze podataka, snimanje unutar sustava za upravljanje bazama podataka, te snimanje izvan sustava za upravljanje bazama podataka. Načini funkcioniranja, prednosti i nedostatci ovih metoda prikazani su u četvrtom poglavlju. Također su prikazane i mogućnosti snimanja traga nekih komercijalnih sustava za upravljanje bazama podataka. Pojedini događaji u radu sustava za upravljanje bazama podataka koji su zanimljivi za snimanje traga su obrađeni u petom poglavlju: prijava i odjava korisnika za rad, rad izvan uobičajenih obrazaca, podaci o klijentskim aplikacijama, DDL naredbe, SQL pogreške koje sustav prijavljuje korisnicima, izmjene programskog kôda objekata u bazama, izmjene podataka o korisnicima i dozvolama, korisnički sinonimi i podaci o replikaciji baza podataka, SQL naredbe za izmjenu podataka, SELECT naredbe, te izmjene definicija snimanja traga. U šestom pogavlju detaljno je razrađena i prikazana ideja i implementacija snimanja traga izmjena podataka unutar baza podataka, metodom prilagodbe okidača. Radi se o automatiziranoj izmjeni i održavanju postojećih i dodavanju novih okidača unutar baze podataka za koju se obavlja snimanje traga. Definicija snimanja traga nalazi se unutar proširenja rječnika baze podataka. Snimljeni trag privremeno se smješta u povijesne relacije unutar radne baze podataka, a periodički se preseljava u za to namijenjene relacije u posebnoj bazi podataka, koja može biti smještena i na izvodjenom poslužitelju. Diskutirana su moguća proširenja. Primjena snimljenog traga koji nastaje na opisani način u forenzičkim i sigurnosnim analizama opisana je u sedmom poglavlju rada. Opisane su ideje i implementacije triju takvih analiza. Diskutirana su moguća proširenja. Osmo poglavlje prikazuje funkcioniranje opisanog načina snimanja traga i prikazanih analiza u tri živa informacijska sustava – ISVU, ISOHEP i Mozvag, dok posljednje poglavlje donosi zaključak rada.