Napredak u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji, posebno u području multimedije, mreža i programskog inženjerstva, upotpunjen s društvenim promjenama, potaknuo je velike promjene i u obrazovanju i obrazovnim procesima. Promjene su naročito vidljive u načinima prenošenja znanja i u izvorima nastavne građe. Kao nadopuna tradicionalnom učenju, ili čak zamjena za njega, koristi se učenje pomoću računala i to najčešće učenje putem Interneta. Pojam koji se poistovjećuje s učenjem putem Interneta je e-učenje (eng. e-learning). U širem smislu pojam e-učenja zapravo podrazumijeva suvremeni način obrazovanja na daljinu uz pomoć informacijsko komunikacijske tehnologije. U posljednjih nekoliko godina, velika količina dostupnih nestandardiziranih i neklasificiranih nastavnih sadržaja na Internetu dovela je do potrebe za standardizacijom nastavnih sadržaja s ciljem njihove ponovne iskoristivosti, te interoperabilnosti s različitim alatima za izradu nastavnih sadržaja i sustavima za upravljanje učenjem. Za postizanje navedenog bilo je potrebno donijeti standarde i specifikacije kojima bi se propisala arhitektura, usluge, protokoli, modeli podataka i sučelja za podršku učenju uz pomoć računala. Danas se rješavanjem ovih problema bave mnoge institucije i organizacije, kako javne tako i privatne. U okviru ovog magistarskog rada proučen je SCORM model koji propisuje oblikovanje sadržaja za učenja kao ponovno iskoristivih, lako dostupnih, trajnih, prilagodljivih, prihvatljivih i prenosivih objekata učenja. Primjenjujući ADL SCORM model, realiziran je prilagodljiv i proširljiv programski sustav za stvaranje standardiziranih, djeljivih objekata učenja od postojećih nastavnih materijala u elektroničkom obliku. Korištenjem opće prihvaćenih tehnologija (XML, XSD, XSLT, XHTML) omogućeno je opisivanje nastavnih sadržaja i provjera znanja, te njihova transformacija u standardizirane, ponovno iskoristive objekte učenja.