Dopušteno termičko opterećenje (DTO) vodiča nadzemnih elektroenergetskih vodova predstavlja ograničenje u vrijednosti i trajanju struje voda s ciljem da temperatura vodiča ostane ispod maksimalno dozvoljene temperature. Radi jednostavnosti, DTO dijeli se na stacionarno dopušteno termičko opterećenje koje se obično izračunava za „standardne“ godišnje ili sezonske vremenske uvjete, dok se dinamičko dopušteno termičko opterećenje vodova mijenja sukladno s vremenskim uvjetima u stvarnom vremenu duž voda. U ovom radu su se na primjeru jedne test mreže u Republici Hrvatskoj na području Kvarnera, odabrala „kritična“ mjesta u mreži na kojima su se simulirala određena vrsta preopterećenja te su se predložila moguća rješenja kako bi se u određenim vremenskim uvjetima i pod utjecajem vanjskih čimbenika moglo dopustiti preopterećenje na određenim dijelovima mreže u kraćim vremenskim periodima. Moguća rješenja su ugradnja HTLS vodiča (engl. High Temperature Low Sag), vodiča s malim provjesom koji omogućuju povećanje kapaciteta uz smanjeni provjes, te bi takvi vodovi mogli podnijeti jače struje opterećenja. Također, moguće rješenje je i ugradnja sustava koji bi omogućio dinamičko dopušteno termičko opterećenje. Ono nudi brojne primjene i prednosti u elektroenergetskom sustavu. Smanjuje zagušenja u elektroenergetskom sustavu, optimizira iskorištavanje imovine na siguran način, rezultira dodatnim prihodom od postojećih sredstava za proizvodnju električne energije te poboljšava financijsku učinkovitost vodova. Sve to u konačnici može rezultirati nižim cijenama za potrošače i većom integracijom obnovljivih izvora energije u elektroenergetski sustav.