Ovaj rad prikazuje analizu godišnjih izvješća rada Državnog arhiva u Osijeku u razdoblju od 2000. do 2013. godine. Svrha ove analize bila je prikazati pomoću prikupljenih podataka na koji način je arhiv ispunjavao svoje zadaće, kojih godina se, primjerice, više vremena utrošilo na zaštitu gradiva, a kojih više na izdavačku djelatnost. Sami podaci o aktivnostima arhiva mogu pripomoći u daljnjem upravljanju tj. pravilnom raspoređivanju djelatnika i aktivnosti na određeni broj dana koje aktivnost zahtjeva. U prvom dijelu rada opisani su osnovni pojmovi, poput upravljanja, arhiva, fonda, zbirke itd. Pobliže su pojašnjenje vrste arhiva, zadaće arhiva i arhivska zvanja. Zatim slijedi kratka statistička analiza položaja arhiva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 1993. do 2011. godine. Sljedeći dio rada centrira se na Državni arhiv u Osijeku, osnivanje samoga arhiva, ustrojstvo, upravljanje i vođenje arhiva, navodi se najznačajnije gradivo, pojašnjava što je točno dokumentacijsko-informacijski centar te na koje načine se arhivsko gradivo može koristiti. Zatim slijedi pregled statističkih podataka za razdoblje od 1993. do 2011. godine iz Statističkih izvještaja koje prikuplja Državni zavod za statistiku svake tri godine i kratki zaključak. Posljednji dio rada je sama analiza godišnjih izvješća rada Državnog arhiva u Osijeku. Navode se cilj i metodologija istraživanja. Analiza je podijeljena u potpoglavlja u kojima su navedene određene aktivnosti te dani utrošeni na obavljanje istih. Rad završava raspravom u kojoj su navedeni zaključci donešeni na temelju analize.