Altruistično ponašanje definira se kao ponašanje koje pogoduje jednom pojedincu, ne nužno u srodstvu, a očigledno na štetu pojedinca koji izvodi altruističan čin. Altruizam iz perspektive evolucijskih objašnjenja može djelovati paradoksalnojer nije jasno zbog čega bi evoluiralo ponašanje koje dovodi do gubitka za jednu jedinku i istodobnog dobitka za drugu jedinku. Postoje dokazi da se društvena razmjena kao oblik suradnje pojavljuje u svim ljudskim kulturama. Naposljetku, i životinje, osim ljudi, također se upuštaju u recipročno pomaganje, primjerice vampirski šišmiši i primati, a poznate su i simbioze čišćenja. Kako bi sustav recipročnog altruizma funkcionirao morali su postojati akti pomaganja koji su za pomagača imali malu cijenu, ali su primatelju pomoći donijeli veliku korist te barem minimalna vjerojatnost da će pomagač u budućnosti trebati pomoć osobe kojoj je pomogao. Da bi se sustav dalje održavao uloge pomagača i primatelja pomoći morale su se često mijenjati. Odnosi koji uključuju recipročnost osjetljivi su na varanje, međutim, zbog toga su evoluirali mehanizmi za otkrivanje varalica u sustavu. Tako su krivnja, moralistička agresija, zahvalnost i simpatija samo su nekiaspekti potrebne da bi sustav recipročnog altruizma funkcionirao. Također, jedna od činjenica je i to što su socijalni odnosi i upravljanje tim odnosima karakteristika mnogih vrsta, zbog čega je važno prvenstveno razumjeti odnose kako bi se donosili zaključci o teorijama poput recipročnog altruizma. Teorija recipročnog altruizma može se također provjeriti kroz hipotetsku situaciju zatvorenikove dileme ili sustav djeljenja hrane i resursa među skupinama ili jedinkama, a u novije vrijeme i kroz sustav doniranja organa kod ljudi.