Prvi oblici agresije kod ljudi datiraju još daleko u prapovijest, a agresivno ponašanje nije strano ni životinjama. Pretpostavlja se kako agresivno ponašanje, stoga, može imati evolucijsku osnovu. Evolucijska psihologija naglašava interakcionistički pristup pri objašnjavanju agresije, zbog čega neće biti predstavljena jedna opća, već više kontekstualno-specifičnih teorija. Cilj ovog rada je proučavanje različitih oblika agresivnog ponašanja iz evolucijske perspektive. U radu će se predstaviti generalne teorije agresije kao rješenja za adaptivne probleme, a to su: prisvajanje tuđih resursa, obrana od napada, nametanje troškova istospolnim suparnicima, uspostavljanje statusa i hijerarhija moći, odvraćanje suparnika od buduće agresije, odvraćanje dugoročnih partnerica od seksualne nevjere te eliminranje genetski nesrodnih potomaka. Uz to će se opisati i nešto specifičnije teme koje se tiču agresivnog ponašanja, poput silovanja, agresivnog ponašanja kod tinejdžerki te koalicijskog ratovanja. Objasnit će se i spolne razlike kod agresivnog ponašanja, kao i razlozi agresije koja je usmjerena prema djeci. Spomenut će se i spolne i kontekstualne razlike kod preferencije direktnih i indirektnih oblika agresivnog ponašanja. Nadalje, predstavit će se teorije koje tumače posebno izraženo agresivno ponašanje kod muškaraca. Iako evolucijska psihologija ne pruža nijednu hipotezu o porijeklu agresije, velik broj istraživanja i nalaza omogućuju bolje razumijevanje agresivnog ponašanja kao evoluiranog mehanizma za rješavanje adaptivnih problema.