Dubrovački ranorenesansni mislilac Ivan Stojković (oko 1390/1395-1443) obrazovao se uz materijalnu potporu vlasti svojega rodnog grada u Padovi (1414-1417), gdje je stekao bakalaureat, i u Parizu (1417-1420), gdje je magistrirao i doktorirao teologiju. Nakon završetka studija, imao je značajnu ulogu u djelovanju dvaju crkvenih sabora, onog koji se održao u Paviji i Sieni te onog koji se održao u Baselu. Za vrijeme trajanja tih sabora održao je nekoliko govora u kojima je uočljiva njegova ideja i nastojanje za ujedinjenjem istočne i zapadne Crkve. Budući da je bio zagovaratelj crkvenog jedinstva, sudjelovao je u pregovorima s predstavnicima istočne Crkve u Carigradu, koji nisu urodili plodom. Stojković je napisao 111 različitih spisa. Iako su njegova djela bila pretežito teološke naravi, postoje barem tri naslova koja su značajna za hrvatsku filozofsku baštinu: djelo Tractatus de Ecclesia te govori Oratio de communione sub utraque specie i Erit tibi gloria. Za razliku od govora Erit tibi gloria, zastupljenost filozofske sastavnice u djelu Tractatus de Ecclesia i u govoru Oratio de communione sub utraque specie donekle je istražena i obrađena. Filozofska sastavnica govora Erit tibi gloria očituje se i u upućivanju na nauk onih filozofa kojima je Stojković nastojao osnažiti svoje stavove. Tako je, primjerice, iznio stajališta grčkih filozofa (Platon, Aristotel), rimskih filozofa (Ciceron, Seneka) i srednjovjekovnih filozofa (Augustin, Dionizije Areopagita, Kasiodor). Pritom je nerijetko uputio i na naslove njihovih djela. Oslanjao se na djela koja su napisali Platon (Timaeus, De republica), Aristotel (Metaphysica, Ethica Nicomachea, Politica), Ciceron (De imperio Cn. Pompeii, De oratore, De officiis, Paradoxa Stoicorum, Oratio pro M. Marcello), Seneka (De beneficiis), Augustin (De civitate Dei), Dionizije Areopagita (De divinis nominibus, De coelesti hierarchia) i Kasiodor (Expositio in Psalterium).