Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi metode i oblike rada s darovitim učenicima te ispitati odnos darovitosti i kreativnosti u nastavi za darovite, iz perspektive pedagoga, psihologa i učitelja/nastavnika koji rade s darovitima. Ispitani su stavovi pedagoga i psihologa o uvjetima za rad s darovitim učenicima te stavovi nastavnika o darovitim učenicima, kreativnoj nastavi, vlastitoj percepciji kreativnosti i poticanju iste među učenicima. Prvenstveno se želi dati doprinos istraživanju kreativnosti nastave za darovite, odnosno naglasiti potrebu poticanja kreativnih metoda rada s darovitima. Na temelju suvremenih definicija darovitosti moguće je zaključiti da je kreativnost njezina neizostavna sastavnica. Poseban je naglasak na diferenciranju i obogaćivanju programa za darovite učenike koji neupitno utječu na njihovu kreativnost, originalnost, rješavanje problema i samo zadovoljstvo učenika. Daroviti se učenici razlikuju od svojih vršnjaka po svojim specifičnim sposobnostima u nekom području i zbog toga trebaju poseban pristup. U teoriji se navode razni primjeri kreativnih oblika i metoda rada za darovite, pa se kroz ispitivanje stavova učitelja, nastavnika, pedagoga i psihologa pokušao dobiti uvid u stvarno stanje u praksi. Rezultati ovog istraživanja potvrdili su hipotezu da su u praksi još uvijek nedovoljno zastupljeni diferencirani oblici rada za darovite te da postojeći oblici ne promiču kreativnost u dovoljnoj mjeri. Ipak, iz stavova učitelja, nastavnika i stručnih suradnika moguće je zaključiti da imaju iznimno pozitivan stav i razumijevanje za darovite učenike i njihove odgojno-obrazovne potrebe. Kreativna je nastava osnovni preduvjet uspješnog razvoja i napretka kako darovitih tako i ostalih učenika, a kreativni nastavnici te motivirani stručni suradnici pokretačka su snaga kvalitetnog odgojno-obrazovnog procesa.