Od prvih nastojanja znanstvenog promišljanja odgoja i obrazovanja, postavljeno je pitanje potrebe (i smisla) traganja za onim što bi trebalo biti u pedagogiji, odnosno u odgoju i obrazovanju. Pedagoška radionica potrebna je da bi učenici razvili svijest o nekome ili nečem i integracija takve u nastavu sa sigurnošću unapređuje proces odgoja i obrazovanja te olakšava komunikaciju. Temeljno pedagoško, didaktičko pitanje prije svega jest pod kojim uvjetima zaista dolazi do odgojno obrazovnog odnosa dvije strane odgajatelja i odgajanika? Ono što sigurno znamo jest da se to ne dešava pod prisilom bilo moralnom, fizičkom, autoritarnom ili bilo koje druge vrste. Radionica Zid predrasuda je provedena u osnovnoj školi u gradu (OŠ Ljudevit Gaj, Osijek) i osnovnoj školi na selu (OŠ Mato Lovrak, Vladislavci). Cilj je bio upoznati se s predrasudama koje imaju/nemaju učenici 7. razreda (N= 25+22), sudionici radionice, te napraviti komparaciju između vršnjaka u gradu i onih na selu. Na temelju rezultata provedenih radionica, možemo pretpostaviti da postoji razlika između ispitanih vršnjaka iz urbanih sredina i onih iz ruralnih sredina. Kvantitativna i kvalitativna analiza je pokazala da se odgojna funkcija škole zanemaruje, ne vrednuje u dovoljnoj mjeri, uzima se kao uzgredni bonus, što traži veći angažman ne samo škole, nego i roditelja, te veći doprinos same zajednice. Pedagoška radionica, kao oblik iskustvenog i suradničkog učenja, svakako može pomoći u tim nastojanjima.