Homoseksualnost je postojanje seksualne privlačnosti između istospolnih osoba, a od 1976. godine ne smatra se psihijatrijskim poremećajem, već samo jednom varijantom seksualnog ponašanja. Pretpostavlja se da je raširenost homoseksualnosti u populaciji od 4% do 17 %. Seksualna orijentacija osobe utječe na stavove drugih prema toj osobi. U današnje vrijeme prema seksualnim manjinama postoje izraženi stereotipi, a najrašireniji termin koji označava neprijateljsko i diskriminacijsko ponašanje spram homoseksualaca je homofobija. Stav prema homoseksualnosti značajno se mijenjao kroz povijest. Generalno govoreći, od 12. st. pr. Krista i prije, homoseksualnost je bila prihvaćena, no početkom 12. st. nakon Krista homoseksualnost se počinje strogo osuđivati. Tek u razdoblju prosvjetiteljstva dolazi do liberalizacije zakona. U novijoj povijesti, donose se zakoni koji zabranjuju diskriminaciju na temelju spolne orijentacije. Japan i Kina kroz povijest su bile i ostale vrlo tolerantne prema homoseksualnosti, a njihove stope polako počinu pratiti SAD, Velika Britanija i Hrvatska. Vrlo negativne stavove zadržala je Jamajka, ali i mnoge Bliskoistočne zemlje. Rasa je također važan prediktor stavova, tako da Afroamerikanci imaju negativnije stavove prema homoseksualcima. Neki smatraju da vjeroispovijest i osobna religioznost igraju najvažniju ulogu u oblikovanju stavova prema homoseksualnosti. Protestantizam, Kršćanstvo i Islam vrlo oštro osuđuju homoseksualnost. Ostale značajne varijable koje su snažni prediktori stava prema homoseksualnosti su dob, spol, obrazovanje, iskustvo, studijsko usmjerenje i konzervatizam. Mediji imaju važnu ulogu u oblikovanju stavova prema homoseksualnosti jer način na koji je homoseksualnost prikazana u njima utječe na to kakve će stavove formirati konzumenti. Prevladavanje homoseksualnosti u zatvoru može utjecati na negativne stavove prema homoseksualnosti općenito.