Mnemotehnika predstavlja pomoćnu tehniku koja zapravo olakšava pamćenje verbalnog materijala, brojeva i slično. Njima nastojimo: povezati nepovezano, naći dobre znakove dosjećanja te učiniti besmisleno smislenim. Određeni dio mnemotehnika se svrstava među verbalne, dio među predodžbene (vizualne), dok određeni dio predstavlja kombinaciju ova dva načina obrade informacija. Neke mnemotehnike koriste istovremeno dvije ili više vrsta mnemotehnika ili njihovih dijelova, stoga je većina mnemotehnika mješavina verbalnih i predodžbenih mnemotehnika. Zapravo je paradoksalno to što se kod mnemotehnika u prvi tren povećava broj informacija koje treba upamtiti, ali budući da su one već dobro integrirane u naš sustav pamćenja, one na koncu osiguravaju dobru pohranu i pronalaženje novih informacija. Osnovna podjela mnemotehnika je na: verbalne mnemotehnike (skraćivanje, elaborirano kodiranje, rečenični mnemonici te rime i ritam), vizualne mnemotehnike (predočavanje, metoda mjesta, metoda prostornog uređenja stranica), bizarno predočavanje (bizarne predodžbe) te mješovite mnemotehnike (sustav riječi-klinova, mnemotehnika ključnih riječi, mnemonik povezivanja, rituali, procesni mnemonici, mnemonici za uparivanje osoba i imena).Dakako sam odabir mnemotehnika je individualan - dok je nekome nevažno brzo i točno pamćenje imena ljudi, osobama koje se profesionalno susreću sa puno ljudi to je najčešće iznimno važno. Jednako vrijedi i za pamćenje brojeva, prostornog rasporeda i redoslijeda informacija.Osim ranije navedenog ispunjavanja uvjeta dobrog odabira, mnemotehnike se uspješno primjenjuju na sve uzraste (od predškolskog do staračkog), zatim na nadarene i intelektualno prosječne, baš kao i na umno hendikepirane, osobe s poteškoćama u učenju te osobe sa povredama mozga. Kada se uzme u obzir razvoj novih, kao i usavršavanje starijih mnemotehnika, u budućnosti se može očekivati sve šira i složenija upotreba raznih i brojnih mnemotehnika, te njihovo kombiniranje u još efikasnije sustave.