Nacistički režim u Njemačkoj od 1933. do 1945. bio je mahom sastavljen od najgorih i najkrvoločnijih ljudi u ljudskoj povijesti. Zlodjela koja su počinili nad pokorenim narodima, a posebice Židovima, pokazala su do koje je krajnosti spreman ići čovjek kako bi ostvario svoje najniže pobude. Za ta su zlodjela morali stati pred lice pravde nakon završetka 2. svjetskog rata. Za mjesto održavanja suđenja izabran je Nürnberg – „sveti“ grad nacizma i Nacionalsocijalističke stranke (NSDAP), grad po kojemu su ime dobili zloglasni zakoni usmjereni protiv Židova. Pobjedničke sile (SAD, Velika Britanija, SSSR i Francuska) su od studenog 1945. do listopada 1946. godine sudili najvišim nacističkim vođama za zločine koje je počinio Treći Reich. Nakon što su samoubojstvom ruci pravde izmakli Hitler, Himmler i Goebbels, najviši rangirani nacistički vođa ostao je maršal Reicha Hermann Göring. Njegov lik i djelo uvelike je zasjenio sve ostale optuženike. Nekadašnji drugi čovjek Reicha i zapovjednik ratnog zrakoplovstva (Luftwaffe), pokazat će se velikim suparnikom tužiteljstvu, posebice glavnom tužitelju SAD-a Robertu H. Jacksonu. Na suđenju će biti prikazani dotad neviđeni razmjeri zločina koje su zatekli Saveznici u koncentracijskim logorima. Tisuće dokumenata i fotografija, te brojni svjedoci, posvjedočili su o užasima koji su tamo počinjeni. Nacistički optuženici su svoju obranu temeljili na zapovjednom lancu koji im je davao naredbe. Svaljujući sve na leđa Hitlera i Himmlera pokušali su opravdati svoja djela, no brojni dokazi koji su iznijeti pred sudom nedvojbeno su ukazivali da su upravo oni krivci za počinjene zločine. Za te zločine sud ih je na kraju kaznio s ukupno 12 smrtnih kazni i brojnim dugogodišnjim kaznama zatvora.