U ovom diplomskom radu opisani su načini izražavanja mjesnoga značenja u suvremenom hrvatskom jeziku. Izdvojeni su osnovni podatci o lokalističkim teorijama i načinima izricanja mjesta u hrvatskom jeziku. Glavni dio rada govori o prijedložnim padežnim izrazima koji imaju mjesno značenje. U radu se uspoređuje izricanje mjesta opisano u Akademijinoj gramatici Glasovima i oblicima hrvatskoga književnoga jezika Stjepana Babića, Dalibora Brozovića, Ive Škarića i Stjepka Težaka iz 2007. godine i Hrvatskoj gramatici Eugenije Barić, Mije Lončarića, Dragice Malić, Slavka Pavešića, Mirka Petija, Vesne Zečević i Marija Znike iz 1995. godine, kao i prijedložni padežni izrazi Gramatike hrvatskoga jezika Josipa Silića i Ive Pranjkovića iz 2005. godine te Praktične hrvatske gramatike Dragutina Raguža iz 1997. godine te opisi mjesnoga značenja u člancima Ive Pranjkovića Prostorna značenja u hrvatskome jeziku, Ivane Matas Ivanković Izražavanje prostornih značenja prijedložno-padežnim izrazima te Diane Stolac Izražavanje prostornih značenja padežnim oblicima iz 2009. godine. Na temelju normativne i teorijske literature izdvojeni su osnovni načini izricanja mjesta u suvremenom hrvatskom jeziku koji se dijele na četiri razine (leksička, tvorbena, sintaktička i morfosintaktička razina). Prijedložni padežni izrazi kojima se izriče mjesno značenje raspoređeni su po padežima. Svakom prijedložnom padežnom izrazu najprije je određeno značenje iz gramatika i teorijske literature, zatim su navedeni primjeri iz književnih tekstova, a potom se govori o učestalosti pojavljivanja pojedinih izraza u tim tekstovima. Za usporedbu sa stanjem u suvremenom jeziku upotrijebljene su knjige Marina ili o biografiji Irene Vrkljan iz 2004. godine, Bilješka o piscu Julijane Matanović iz 2002. godine i Kuća u kojoj stanuje vrag Gorana Tribusona iz 2006. godine.