Rad pokušava kontekstualno smjestiti roman povijesne tematike Az Jasne Horvat te ponuditi različita čitanja kroz književne modele i koncepcije koje nude novije književne teorije. Prema tome, Az će biti moguće okarakterizirati kao postmodernističku prozu, konceptualna prozu, lemsku prozu te eksperimentalnu prozu. Pokazat će se da konceptualna, lemska i eksperimentalna proza dijele značajke s postmodernističkom paradigmom te će se rad osvrnuti samo na one njihove značajke koje nisu dijelom postmodernističke koncepcije. Nadalje, dat će se kratak osvrt na teorijsko poimanje fikcije i fakcije te na njihove razlike u književnom diskursu. Prema navedenim razlikama roman Az žanrovski će se odrediti kao historiografska (meta)fikcija. Nakon žanrovskog određenja objasnit će se status imaginarnog i dokumentarnog koji koegzistiraju u romanu. Da je ipak riječ o fikciji, pokazat će nadređenost fikcije fakciji koja je uvjetovana konceptualizacijom fragmentarnih dijelova u romanu prema glagoljičkom kodu koji funkcionira kao po pravilima usustavljen semiotički kod. Riječ je o konceptualizaciji teksta prema brojčanim vrijednostima glagoljičkih znakova. Konačno, glavninu rada činit će analiza paratekstualnih elemenata (Genette 1997) koji će se pokazati kao najbolji primjer signalizacije metafikcijskog karaktera romana te mjesta prema kojima će biti razvidna distinkcija fikcije i fakcije. Elementi će se prikazati dvjema preglednim tablicama i objasniti na tragu Genettovih objašnjenja. Pokazat će se da neki od njih književnoj teoriji nisu poznati ili pak nisu dijelom književnoga diskursa. Paratekstualni elementi postaju oni koji pokazuju višestrukost čitanja i tumačenja romana te pokazuju na koji način roman može funkcionirati kao tekst-matrica književne, povijesne i leksikografske diskurzivne formacije.