Abstract | U ovom diplomskom radu opisan je jedan od važnijih događaja u hrvatskoj povijesti, proces mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja koji je završio nakon višegodišnje srbijanske okupacije dijelova hrvatskih teritorija. Nakon mnogobrojnih neuspješnih pokušaja rješavanja jugoslavenske krize, Jugoslavija se raspala, a Hrvatska se okrenula stvaranju samostalne države bez namjere uključivanja u eventualne nove južnoslavenske zajednice.
Na proces uspostave suverene i samostalne države Hrvatske tadašnje srpsko vodstvo je, svojom ekspanzionističkom velikosrpskom politikom potaknulo srpsku pobuna u Hrvatskoj, koja je započela otimanjem oružja iz policijskih stanica, pobunom u Kninu i blokiranjem prometnica, te brojnim drugim incidentima potpomognutim Jugoslavenskom narodnom armijom. Krajem 1990. godine uspostavljena je Srpska autonomna oblast (SAO) Krajina sa sjedištem u Kninu, a nakon toga su osnovane i srpske oblasti u zapadnoj i istočnoj Slavoniji. Započeo je Domovinski rat, u kojemu je srbijanski agresor pokušao ostvariti ideju velike Srbije i provesti plan etničkog čišćenja hrvatskog naroda. Tijekom rata koji je započeo 1991.godine, Hrvatska je, unatoč mandatima Ujedinjenih naroda, (UNPROFOR, UNCRO, UNTAES ) pretrpjela pokušaj oduzimanja i trajnog pripajanja hrvatskog dijela teritorija Srbiji, kao i mobilizaciju Srba u Hrvatskoj, poticanje međunacionalnih i međuvjerskih napetosti, konačno i sam progon hrvatskog stanovništva, ubojstva, pljačkanje i uništavanje stambenih objekata, kulturne i povijesne baštine, te osnivanje srpskih koncentracijskih logora u kojima su izvršeni najstravičniji oblici zločina. Mnogobrojni pregovori između Hrvatske i pobunjenih Srba nisu doveli do okončanja rata, isključivo zbog nerazumnih srpskih zahtjeva u kojima su tražili da se dijelovi hrvatskog područja koje su vojno okupirali priznaju kao samostalna država, koju će ujediniti sa Srbijom, Crnom Gorom i srpskim teritorijem u Bosni i Hercegovini.
Mirna reintegracija Hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske uslijedila je tek potpisivanjem Erdutskog sporazuma krajem 1996. godine, nakon mnogobrojnih pregovora sa pobunjenim Srbima, te uz posredovanje Međunarodne zajednice. U procesu mirne reintegracije određen je mandat UNTAES-a do 15. siječnja 1998. godine, kao posrednik u normalizaciji odnosa između Srba i Hrvata. U mirnoj reintegraciji provedena je najprije demilitarizacija područja, povezivanje nekadašnjeg okupiranog područja Hrvatskog Podunavlja s ostalim dijelom Hrvatske države, ustroj hrvatske vlasti, uvelike su riješena pitanja povratka prognanika, obnova domova, reintegracija školstva, zdravstva, vjerska ptanja, provedba izbora, sve uz poštivanje najviših europskih standarda o ljudskim pravima i slobodama nacionalnih manjina. Mirna reintegracija je bila posljednji i najvažniji korak hrvatskog vodstva koji je vodio do okončanja Domovinskog rata. |