Godine 1961. mladi senator iz Massachusetsa postaje 35. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Već u svojemu inauguracijskom govoru najavio je velike promjene u unutrašnjoj i vajskoj politici i odlučnost da se one ostvare čime je naelektrizirao američku naciju koja je odmah prepoznala zanosan duh novoga predsjednika. Stvoreno je ozračje ambicioznosti i nade u američkoj naciji, a jedan dio te nacije, onaj afroamerički na poseban je način doživio to ozračje. Pitanje građanskih prava Afroamerikanaca nije riješeno od davne 1863. godine i Lincolnovog Proglasa o emancipaciji robova, no činilo se je da je napokon došao predsjednik koji bi mogao promijeniti sudbine milijuna Afroamerikanaca. Nekoliko godina prije dolaska Kennedyja u Bijelu kuću u Montgomeryju je stasao mladi pokret Afroamerikanaca koji su se ujedinili u traženju pravednijih i većih građanskih prava za svoju zajednicu. Na čelu toga pokreta bio je mladi karizmatični pastor Martin Luther King koji je filozofijom nenasilja htio ukazati na neodgodivu nužnost promjene statusa quo u afroameričkoj zajednici. Pokret za građanska prava proširio se je cijelim američkim Jugom kojem je u to vrijeme vladala snažna rasna segregacija u javnome životu, ali i na američki Sjever. Tijekom prve polovice šezdesetih godina Pokret za građanska prava susret će se s nasilnim otporom bijelih segregacionista i federalne vlade koja ih u takvim situacijama nedovoljno štiti. U trenutku kada je Kennedy odlučio velikim zakonskim promjenama riješiti pitanje građanskih prava Afroamerikanaca ubijen je u atentatu 1963. godine u Dallasu. Ni sljedećih godina afroameričko pitanje nije do kraja riješeno, a Kennedyjeva odlučujuća uloga u tome procesu ostaje raspravom do današnjih dana.