| Abstract | Razdoblje je romantizma u hrvatskoj književnost prvenstveno bilo obilježeno radom i djelovanjem Augusta Šenoe. Djelovao je na različitim područjima - bio je romanopisac, pjesnik, kritičar, pripovjedač i feljtonist. Hrvatsku je književnost zadužio svojim povijesnim romanima koji su prvi u hrvatskoj književnosti pisani po uzoru na povijesne romane Waltera Scotta, škotskog romanopisca koji se često naziva ocem povijesnog romana. U svojim je povijesnim romanima oblikovao razne likove: junake, političare, radnike, seljake, vojnike i, između ostalih, likove fatalnih žena. Fatalne žene nisu proizvod modernog doba; služile su kao inspiracija u svim epohama književnosti. Razdoblje je romantizma u Hrvatskoj bilo posebno plodno za oblikovanje ovakvih likova i to je Šenoa i iskoristio. Oblikovao je likove Klare Grubar, Marijete Quirini i Terezije Baćan, fatalnih žena koje su dominantne u okružju u kojem žive i koje iskorištavaju svoju ljepotu i sposobnosti za ostvarenje svojih ciljeva. One ne preže ni pred čime, sklone su prevarama, spletkama, lažima, nasilju, a u krajnjim slučajevima - ubojstvu. |
