Ovaj se rad bavi esejom u nastavi jezičnoga izražavanja. Teorijski dio rada počinje razmatranjem pisanja kao jezične djelatnosti nastave izražavanja. Zatim se prikazuje esej u nastavi jezičnoga izražavanja: unutar nastavnoga plana i programa i u školskoj praksi. Nadalje, objašnjava se što esej kao učenički sastavak podrazumijeva. Potom se opisuju pojedine etape eseja kao učeničkoga sastavka: priprema učenika za pisanje eseja, pisanje eseja te ispravak pogrešaka u eseju i vrednovanje eseja. Teorijski dio obuhvaća i prikaz načela nastave hrvatskoga jezika koja se ostvaruju u pisanju eseja. Istraživački je dio rada usmjeren na esej u nastavi jezičnoga izražavanja u srednjim školama iz Osijeka i Slavonskoga Broda. U istraživanju je sudjelovalo 29 nastavnika hrvatskoga jezika koji su ispunjavali anketu koja se odnosila na sljedeće: razred u kojem učenici počinju pisati esej, čestotnost provjeravanja pojedinih sastavnica pri pisanju eseja te zastupljenost pisanja pojedinih vrsta eseja i zastupljenost pojedinih načina ispravljanja eseja. Rezultati istraživanja pokazali su da najviše ispitanika svoje učenike upoznaje s pisanjem eseja u prvom razredu. Što se tiče sastavnica koje provjeravaju pri pisanju eseja, najviše ispitanika kod svojih učenika provjerava ovladanost gramatikom i pravopisom te učenikovo umijeće oblikovanja teksta, a nešto manje znanje učenika o temi i stvaralačke i kreativne mogućnosti učenika. Kada je riječ o zastupljenosti pisanja pojedinih vrsta eseja, najviše ispitanika svojim učenicima zadaje pisanje interpretativnoga eseja, dok su raspravljački i usporedno-raščlambeni esej nešto manje zastupljeni. Rezultati su pokazali da najviše ispitanika pri ispravljanju eseja ispravlja sve učeničke pogreške i piše komentare, iako taj način ispravljanja često kombinira s označivanjem pogrešaka koje učenici kasnije sami ispravljaju.