U ovome radu dobiven je pregled zavisno složene rečenice kao veće cjeline i objektne rečenice unutar te cjeline na kojoj je i bio naglasak. Iznesene su literaturne jedinice koje su poslužile kao ogled i prema kojima je i nastao cijeli opis zavisno složene objektne rečenice. Literaturne jedinice obuhvaćaju građu 20. i 21. stoljeća i tako se dobio uvid u jezikoslovnu misao o objektnoj rečenici. Ono što je još važno, a što je navedeno u radu je jezik kojim se pojedine literaturne jedinice koriste, što je na neki način i odraz jezične baštine vremena u kojemu je literatura nastala. Kad je u pitanju zavisna rečenica, jedni su autori svojevremeno naglasak stavljali na broj glagola u rečenici, drugi na predikat koji otvara mjesto svim ostalim rečeničnim dijelovima. Ovdje su, kao što su navedene i u literaturi, iznesene i vrste zavisno složenih rečenica i njihovi kratki opisi te nazivi koji su se mijenjali kroz povijest. U objektnoj rečenici naglasak je bio na praznom objektnom mjestu ili na suodnosnoj riječi, ali i pitanju koje se postavlja za objektnu rečenicu. Iz primjera objektnih rečenica u radu, navedena teorija se i primijenila pa su, samim time, teorije o objektnoj rečenici iz U ovome radu dobiven je pregled zavisno složene rečenice kao veće cjeline i objektne rečenice unutar te cjeline na kojoj je i bio naglasak. Iznesene su literaturne jedinice koje su poslužile kao ogled i prema kojima je i nastao cijeli opis zavisno složene objektne rečenice. Literaturne jedinice obuhvaćaju građu 20. i 21. stoljeća i tako se dobio uvid u jezikoslovnu misao o objektnoj rečenici. Ono što je još važno, a što je navedeno u radu je jezik kojim se pojedine literaturne jedinice koriste, što je na neki način i odraz jezične baštine vremena u kojemu je literatura nastala. Kad je u pitanju zavisna rečenica, jedni su autori svojevremeno naglasak stavljali na broj glagola u rečenici, drugi na predikat koji otvara mjesto svim ostalim rečeničnim dijelovima. Ovdje su, kao što su navedene i u literaturi, iznesene i vrste zavisno složenih rečenica i njihovi kratki opisi te nazivi koji su se mijenjali kroz povijest. U objektnoj rečenici naglasak je bio na praznom objektnom mjestu ili na suodnosnoj riječi, ali i pitanju koje se postavlja za objektnu rečenicu. Iz primjera objektnih rečenica u radu, navedena teorija se i primijenila pa su, samim time, teorije o objektnoj rečenici iz literature ovdje i potvrđene. Iz primjera se pokazalo kako zavisno složena rečenica ima svoju glavnu i zavisnu surečenicu i kako se one nadopunjuju, odnosno ovisne su jedna o drugoj.