Izborom iz književnoga opusa Zvonimira Majdaka pokušat će se prepoznati i objasniti pojam fenomenologije, a posebice sintagma fenomenologija svakidašnjice koja se kao specifično mišljenje i istraživanje svakidašnjice pojavljuje i u djelima Zvonimira Majdaka. Fenomenologiju svakidašnjice detektirat će se na četirima književnim predlošcima, romanima Zvonimira Majdaka objavljenima u razdoblju od sedamdesetih godina 20. stoljeća pa do današnjih dana. To su romani „Kužiš, stari moj“, „Biba, okreni se prema zapadu“, „Umrijeti u Tuškancu“ i „Povratak sudbini“. Osim što će se kroz navedene književne predloške prikazati fenomenologija svakidašnjice, ukazat će se i na žanrovsku raznolikost u književnom opusu Zvonimira Majdaka. U radu će se teoretski obraditi proza u trapericama, kao književna pojava koja se javlja sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a u tom razdoblju nastaje i roman „Kužiš, stari moj“. Osim toga teoretski će se obraditi i kriminalistički roman, budući da roman „Biba, okreni se prema zapadu“ pripada kriminalističkom romanu, iako ga na neki način parodira. Roman „Umrijeti u Tuškancu“ žanrovski je teže odrediti, a budući da je objavljen 1992. godine kada se u suvremenoj hrvatskoj književnosti javlja ratno pismo, usporedit će ga se upravo sa specifičnostima toga pisma. Posljednji roman je „Povratak sudbini“ kojim se Majdak vraća svojoj egzistencijalnoj fazi i prema karakteristikama pripada egzistencijalnom romanu. Upravo vremenska razdoblja u kojima su nastajali ovi romani pokazat će sličnosti i razlike u poimanju svakidašnjice koja se u književnim predlošcima prikazuje kroz likove, njihove postupke, mišljenja i događaje koji se zbivaju oko njih, ali i nekih drugih književnih, kulturnih i društvenih fenomena specifičnih za svaku pojedinu dekadu