Prepoznavanje i praćenje dvije su najvažnije zadaće vezane za darovitost, a ujedno su i polazišne osnove za ovaj rad. Neizostavno i pritom osnovno je uočiti važnost poticanja i edukacije za rad s darovitima iz razloga što darovitost često zbog nestručnosti ili neznanja ostaje neprepoznata. Kako bi se darovitost prepoznala i došla do stvarnoga izražaja, potrebno je stvoriti pozitivno obrazovno ozračje i klimu kako bi se u potpunosti razvio potencijal darovitih. Nastavnici u osnovnim školama snose veliku odgovornost jer stručne osobe trebaju učiniti sve kako bi se djetetu omogućilo ostvarivanje njegova maksimuma. Upravo su nastavnici ti koji zajedno s pedagozima i ostalim stručnim suradnicima trebaju razvijati strategije koje će omogućiti da škola predstavlja izazov svakom pojedincu, a pogotovo onima koji su daroviti jer se upravo oni u nestimulativnim sredinama osjećaju zanemareno i odbačeno. Mora postojati povezanost između definicije i teorije o darovitosti i primjene u školama jer danas, uslijed velikog znanstvenog i tehničkog napretka, raste potreba za izvrsnošću. Prijeka su potreba visoke intelektualne sposobnosti da bi se napredak mogao svladati. To je samo jedan od razloga zašto treba zagovarati i podržavati programe za darovite, kao što su akceleracija ili obogaćenje sadržaja, pritom imajući na umu kako je dječji emocionalni razvoj jednako važan kao i akademsko postignuće. S ciljem što efikasnijeg proučavanja, provedeno je istraživanje u deset osnovnih škola na području Osječko - baranjske županije. Metodom intervjua pedagozi u tim školama konzultirani su i provedeno je ispitivanje s ciljem utvrđivanja stanja na području rada prepoznavanja i praćenja darovitosti. Utvrđeno je da u školama ne postoji sustavno prepoznavanje darovitih kao ni individualizirani programi, ali da u nekim školama postoji sustav potpore i rada s darovitom djecom. Prepreka radu s darovitim osobama je nepotpun stručno-razvojni tim u školama te nedostatak edukacije za nastavnike kojom bi se usavršavale kompetencije za rad s darovitima.