Ovaj rad se bavi opisivanjem načina i smjera useljavanja Hrvata u Sjedinjene Američke Države od kraja 19. stoljeća do početka 20. stoljeća. Rad se temelji na dokumentiranoj građi Muzeja Slavonije u Osijeku (časopis „Narodna obrana) te na historiografskoj građi o povijesti hrvatskog iseljeništva. Useljavanje u Sjedinjene Američke Države se može pratiti kroz nekoliko vremenskih etapa. Drugu polovicu 19. stoljeća obilježava početak masovnog iseljavanja iz Hrvatske u Sjedinjene Američke Države, na početku 20. stoljeća iseljavanje dostiže svoju kulminaciju, nakon Prvog svjetskog rata doneseni su restriktivni zakoni o iseljavanju te se stoga ono znatno smanjuje, ali se značajno poboljšava ekonomski i socijalni status iseljenika. Uzroci iseljavanja su različiti, ali najutjecajniji su ekonomski i politički. Osim neformalnog okupljanja, kakvi su bili u „saloonima“, Hrvati su osnovali nekoliko tisuća društva različitog značaja. Važnu ulogu u životu hrvatskih iseljenika imala su upravo potporna društva u kojima su našli mogućnost uzajamnog pomaganja, kulturnog prosperiteta i zajedničkoga djelovanja na poboljšanju teških uvjeta života u stranom svijetu. U svakoj većoj iseljeničkoj koloniji gradile su se crkve i osnivale župe, koje su često bile jedina mjesta okupljanja naših iseljenika. Crkva je među hrvatskim iseljenicima imala važnu ulogu glede kulturno-prosvjetnoga, organizacijskog i nacionalnog života. Iseljeničko novinstvo i iseljenička periodika su važne sastavnice u životu iseljenih Hrvata. Za novinstvo hrvatskih iseljenika, u njegovom duljem razdoblju, karakteristična je pojava velikog broja listova, općenito loša kvaliteta pisanja i kratak vijek izlaženja. Što se tiče uloge koju je odigralo među našim iseljeništvom, podiglo je ugled naših iseljenika i usporilo asimilaciju u domaće društvo.