Povijesni razvoj muzeja moguće je popratiti na nekoliko razina, no u ovom radu razvoj je prikazan kroz usporedno osnivanje i razvoj muzeja na svjetskoj razini (ponajviše europskoj) te kroz razvoj muzeja na hrvatskim prostorima. Kroz muzejske predmete oblikovalo se i prenosilo znanje o prošlosti, te oni postaju posrednici između prošlosti i budućnosti, kulturni vodiči koji spajaju različite religije, rase, načine života i identitete. Muzeji su institucije koje od davnina imaju veliku ulogu u očuvanju nacionalnog identiteta, no kao takvi ne ograničavaju svoje djelovanje na nacionalnoj razini. Muzeji nastaju kao izraz čovjekovih najranijih pobuda, potrebe da sačuva i prenosi ideje pohranjene u predmetima. Prvi muzeji nastaju kao privatne zbirke vladara ili pojedinaca, a kasnije postaju svojevrsna središta znanstvenih, kulturnih i umjetničkih djelatnosti. Srednji vijek razdoblje je sakupljanja predmeta vezanih za crkvu i vjeru, no renesansna Italija donosi razdoblje oslobađanja od vjerskih utjecaja. Osamnaesto stoljeće razdoblje je otvaranja muzeja publici te oni postaju javne institucije. U devetnaestom stoljeću muzeji postaju ustanove nacionalizma. Pojavom novih znanstvenih disciplina, muzeji se specijaliziraju i dijele. Ubrzani razvoj i osamostaljenje muzeologije u 20. stoljeću donosi razmišljanja o novim načinima izlaganja. Muzeji se čvršće integriraju u društvo, posjeduju snažnu edukacijsku ulogu te postaju interdisciplinarne ustanove. Budućnost muzeja nalazi se u težnjama da prati promjene u suvremenom svijetu.