Smrću Stjepana Radića te proglašenjem šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra desno krilo hrvatske političke scene još se više radikalizira. Skupina nezadovoljnika okupljenih oko pravaškog frankovačkog vođe dr. Ante Pavelića poduzima neke druge i radikalnije mjere za samostalnost Hrvatske. Pavelić oko sebe okuplja pravašku omladinu, zatim skupinu bivših austro- ugarskih generala okupljenu oko generala Sarkotića koja je bila nezadovoljna stanjem u Jugoslaviji. Osniva tajnu organizaciju « Hrvatski domobran » uz istoimeno glasilo organizacije. Nakon proglašenja diktature bježi zajedno s Perčecom iz zemlje zbog opasnosti za život. Nakon sastanka s « grupom Sarkotić » u Beču, odlazi u Bugarsku gdje se povezuje s VMRO-om. Naposljetku odlazi u Italiju gdje se duže zadržava. Širenjem organizacije « Hrvatski domobran » po Europi i objema Amerikama, 1930. utemeljuje se organizacija Ustaša- Hrvatska revolucionarna organizacija. Godine 1932. donesen je « Ustav », a 1933. i « Načela » samog pokreta. U ustavu i načelima stoji da će se pokret boriti da oružanim ustankom revolucijom oslobodi ispod tuđinskog jarma Hrvatsku da ona postane samostalna i nezavisna na cijelom narodnom i povijesnom području. Prema ustavu ustaše su bili organizirani kao vojna formacija. U načelima je izrađen program i idologija pokreta kojemu je na čelu Poglavnik dr. Ante Pavelić, a glavno tijelo je bilo Glavni ustaški stan ( GUS ) koji se nalazi u Italiji po raznim mjestima jer se stalno premještao. Istodobno se osnivaju logori za vojničku izobrazbu ustaša. U Italiji su se nalazili u Bovegno i u Bresciji, a u Mađarskoj na Janka Puszti. Tu su se izvježbavali za terorističke akcije, diverzije i drugo. Jedna takva od njih je Velebitski ili Lički ustanak koji nije uspio podići narod na noge. Zasigurno najveća akcija pokreta i Pavelića je ubojstvo kralja Aleksandra u Marseillesu u listopadu 1934. zajedničkom suradnjom ustaša i VMRO-a. Nakon toga Pavelić je uhićen, a talijanske vlasti ustaše interniraju, oko 500 ustaša, na Lipare, otočić pokraj Sicilije. To je trajalo sve do 1937. kada sporazumom Stojadinović- Ciano dolazi do amnestije jednog dijela ustaša te se oni vraćaju u domovinu. Voše u domovini bili su Slavko Kvaternik i dr. Mile Budak. Razbuktavanjem Drugog svjetskog rata te samim napadom na Jugoslaviju osnovana je Nezavisna Država Hrvatska ( NDH ), a posljedna skupina ustaša, njih dvjestotinjak vraća se iz Pistoje u domovinu, s njima i Pavelić.