Peloponeskim ratom nazivamo rat između Sparte i Atene te njihovih saveznika koji je trajao od 431. do 404. godine pr. Kr.. Tijekom gotovo dvadeset godina dogodilo se pet velikih bitaka, preko sto manjih sukoba između Sparte, Atene, a kasnije i Arga i njihovih savezničkih gradova. Uzrok rata bio je strah Spartanaca da će Atenjani, uz pomoć velikih količina novca koji su dobivali od tributarnih saveznika preko Delskog saveza, dobiti prevlast u Grčkoj. Skupivši dovoljno saveznika, izazvali su Atenu i krenuli u rat koji je, barem u jednoj od faza, zahvatio čitav tadašnji grčki svijet, a umiješao i barbare te Perzijsko carstvo. U prvoj fazi ratovanja, rat je još bio neodlučen te je svaki potez jedne strane bio pariran sličnim potezom druge strane. Međutim, Atena je odnosila više pobjeda zbog svoje apsolutne pomorske premoći u ovom sukobu, sve do pred kraj rata. Spartanci su, s druge strane imali kopnenu premoć, ali su Atenjani, zahvaljujući brodovima, bili mobilniji te su nerijetko napadali Spartansku vojsku na transportnim lađama. Druga faza rata je napad Atenjana na Sirakuzu, u nadi da će raširiti svoje carstvo na Siciliju i pronaći još saveznika koji će im pomoći pri osvajanju dominacije u Grčkoj. Nakon neslavnog poraza na Siciliji, jedva se Atena oporavila, ali se još neko vrijeme uspjela održati. Na kraju, iscrpljena glađu, gubitkom vojske i nebrojenim političkim spletkama i previranjima zbog kojih je izgubila mnogo dobrih vojskovođa, Atena kapitulira i predaje Sparti (barem nakratko) primat na teritoriju Grčke.