Rad donosi pregled povijesti anarhizma u Hrvatskoj od 1840. do 1939. godine u odnosu na kretanja u međunarodnom anarhističkom pokretu tog vremena. U tekstu su objašnjene određene ideje komparativne historije čije su teorijske osnove korištene pri pisanju, a spomenuta su i različita shvaćanja anarhističke filozofije kao takve. Tragovi anarhizma na ovim prostorima nalaze se u radničkim pokretima organiziranim u kontinentalnoj i u primorskoj Hrvatskoj koji su većinu socijalističkih ideja preuzimali iz susjednih zemalja poput Mađarske, Austrije i Italije. Rad se bavi utjecajem industrijalizacije, razvoja gradova i uzleta kapitalizma na položaj radnika koji u drugoj polovici 19. stoljeća počinju promišljati svoj položaj u društvu i pripadajuća im prava. Osim toga, napravljen je i kraći osvrt na odnos nacionalnog pitanja i socijalne revolucije, te na utjecaj anarhizma na umjetnički izričaj. Spomenuti su pojedini događaji koje je moguće uklopiti u međunarodnu povijest anarhizma, poput Pariške komune, propagande djelom i Španjolskog građanskog rata, te njihov utjecaj na prilike u Hrvatskoj. Također, dva poglavlja posvećena su hrvatskim anarhistima o kojima imamo najviše dostupnih podataka, a to su Miloš Krpan i Stjepan Fabijanović. Obojica su održavali veze sa stranim anarhistima te su razmatrali njihove ideje pa su tim više zanimljivi za ovaj rad. Uvrđeno je da je anarhizam u Hrvatskoj postojao, ali on nikada nije doživio masovnu potporu kao u nekim drugim zemljama. Na to su prije svega utjecali specifični gore spomenuti čimbenici, poput zakašnjele industrijalizacije i neriješenog nacionalnog pitanja.