U ovom će se diplomskom radu govoriti o sakralnoj arhitekturi antičkoga Rima. Važno je ponajprije objasniti utjecaje Etruščana i Grka na sakralni arhitektonski izraz kod Rimljana, objasniti načine gradnje i upotrebe novootkrivenoga cementa kod Rimljana te preuzimanje i osmišljavanje nekih novih konstrukcijskih elemenata kao što su luk, svodovi, stupovi i kupole. Potrebno je shvatiti razvoj od Rimskoga kraljevstva do Carstva i u svezi s tim i razvoj rimske sakralne arhitekture kao bitne odrednice društvene organizacijske strukture i okupljanja. Sakralna je arhitektura kao dio opće arhitekture zauzimala bitnu ulogu u životu Rimljana i veliki je utjecaj na njezin razvoj imala i rimska religija. Kao sakralni objekti u Rimu se grade hramovi, svetišta, mauzoleji, ranokršćanske katakombe i kršćanske bazilike. Najpoznatiji su hramovi opisani u ovom radu: hramovi na Forumu Romanumu kao što su Saturnov hram, Konkordijin hram, hram Kastora i Poluksa, Vestin hram, hram Antonina i Faustine, hram Venere i Rome; zatim Jupiterov hram i Panteon. Ovdje nalazimo opise dvaju mauzoleja Hadrijanovog i Augustovog te triju bazilika Svetoga Petra, Lateranske bazilike i bazilike Santa Maria Maggiore. Kao posljednje građevine u ovoj analizi sakralne arhitekture opisane su katakombe Svetog Kalista koje su ujedno najstarije i najveće katakombe u Rimu.