Abstract | Prikazom ljubavne priče dječaka Zvonimira i djevojčice Dubravke u romanu Mire Gavrana Svašta u mojoj glavi govori se o ljubavnom dječjem romanu. Radnja romana ukazuje i na razne društveno-političke prilike i probleme. Upravo ga se zbog toga, osim klasifikacije u ljubavni tip romana, može svrstati i u socijalni, ali i u tradicionalni tip romana. Socijalna komponenta dolazi do izražaja prikazom zaostale i siromašne sredine, dok je za tradicionalni tip romana karakteristična naglašena realistička komponenta, tematika bliska djetetu, odnos djeteta i životinja te boravak u prirodi. Roman se bavi radnjom koja se odvijala šezdesetih godina 20. stoljeća. To razdoblje karakteriziraju duboke društvene, političke, kulturne i gospodarske promjene. Šezdesete godine 20. stoljeća obilježile su: pojavljivanje novih pokreta, procvat popularne kulture i pojava novih tehnoloških dostignuća. Kada je riječ o političkim prilikama, u romanu se nazire zabrana javnog iskazivanja vjere, sukob Crkve i države, razlika u stupnju napretka između ruralnih i urbanih krajeva. Društvena svakodnevica oslikava materijalne prilike u selu, otkriće novih tehnoloških dostignuća, odnose među likovima i općenito sve segmente svakodnevnog života. Kroz radnju se provlači i niz tabuiziranih motiva: spolnost, pretilost, preljub, alkoholizam, pokušaj samoubojstva. |