Tema je ovoga diplomskoga rada istraživanje eshatoloških tema u djelima dvojice slavonskih pisaca, Vida Došena i Antuna Ivanošića. U radu se donose bitne odrednice hrvatske književnosti 18. stoljeća kojoj su svoj doprinos dali i navedeni slavonski pisci. U uvodnome su dijelu opisane društvene, povijesne, političke i gospodarske prilike koje su utjecale na osamnaestostoljetnu slavonsku književnost. Središnji je predmet rada istraživanje i interpretiranje eshatoloških tema: smrt, sud, pakao, raj, vječnost i uskrsnuće u jednom Došenovom i u trima Ivanošićevim djelima. Najprije se u radu donosi određenje eshatologije koja predstavlja razumijevanje „posljednjih stvari“(smrt, sud, pakao, raj, vječnost i uskrsnuće). Također se naglašava važnost pojave eshatologije i eshatoloških tema u vremenima kada je smrt sveprisutna, kao što su ratovi, bolesti, prirodne nepogode i slično. Zatim slijedi prikaz života i rada Vida Došena i Antuna Ivanošića te se navode značajke njihova stila pisanja. Analizira se pojavnost, čestotnost i značajke eshatoloških tema u Došenovoj „Aždaji sedmoglavoj“ i u tri Ivanošićeva teksta („Opivanje sličnorično groba Jozipa Antuna Ćolnića od Ćolke“, „Svemogući neba i zemlje Stvoritelj“, „Sličnorični nadpis groba Zvekanovoga“). U zaključnom se dijelu istražuju sličnosti i razlike u Došenovoj i Ivanošićevoj obradi eshatoloških tema. Zastupljenost je eshatoloških tema u analiziranim djelima uvjetovana sadržajem, tematikom, motivima i općim tonom djela. Došen i Ivanošić stvaraju u sličnim društvenim i političkim prilikama, odnosno u vrijeme kada je Slavonija bila oslobođena od turske vlasti. Navedeno se prenosi i na pojavnost eshatoloških tema u njihovim djelima. Svojim su obradama eshatoloških tema nastojali pisanom riječju djelovati prosvjetiteljski kako bi i na taj način unaprijedili svoju Slavoniju i dali svoj doprinos slavonskoj književnosti.