U ovom diplomskom radu govori se o dvjema političkim frakcijama koje su bile zaraćene na području Svetog Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti. Taj sukob je nastao zbog suprotnosti političke i crkvene moći između papa i njemačkih careva te se proširio na Apeninski poluotok. Njemački carevi su pokušavali odlučivati samostalno i protivno volji papa po pitanju vjerskih svjetonazora i velike kontrole u crkvenim redovima. Naime, njemački carevi i pape nastojali su što više izvući sebične interese za sebe kada je u pitanju određeni posjed ili teritorij koji je davan svima onima koji su utjecali na društveni napredak stanovništva, a pogotovo talijanskih gradova ili komuna. Brojni vlastelini su se natjecali tko će više prigrabiti teritorija bilo na strani pape ili njemačkih careva. Kao rezultat tih težnji, javljaju se dvije stranke, odnosno gvelfi i gibelini koji se bore međusobno za goli opstanak na području današnje sjeverne i srednje Italije. Također, treba uzeti u obzir brojne strane države i dinastije koje se polako upliću u besramnu igru prevlasti na području južne Italije te rivalstva između talijanskih država koje brane svoje društvene, pomorske i gospodarske mogućnosti uz konstantna ratovanja. Može se reći da je povijest Italije u tom vremenskom periodu bila jako mukotrpna, teška i konfuzna, što daje sliku jedne europske države koja doživljava svoju transformaciju.