Ovaj rad prikazuje i bavi se pitanjem Osmanskog Carstva u 19. stoljeću kao oslabljene i zaostale države za drugim europskim silama te europskim silama i njihovom potrebom za kontrolom nad teritorijem Osmanskog Carstva. U radu se prikazuju krize s kojima se Osmansko Carstvo suočilo tijekom 19. stoljeća kako bi se bolje moglo razumjeti kako je došlo do Velike istočne krize i Berlinskog kongresa koji su središnji pojmovi koje treba objasniti. Objašnjavanjem događanja i odnosa europskih sila prema Osmanskom Carstvu tijekom 19. stoljeća prikazan je uzročno-posljedični slijed koji će dovesti do najveće krize u Osmanskom Carstvu u 19. stoljeću, a to je bila Velika istočna kriza. Ta kriza umalo je odvela cijeli europski kontinent u rat i smatram da je zato vrlo važna za objasniti. Isto tako, kada se spominje Velika istočna kriza, ono što ju je završilo bio je Berlinski kongres te se tijek njegova zasjedanja i njegove odredbe i posljedice detaljno objašnjavaju u ovome radu. Prividno uspostavljena ravnoteža na Berlinskom kongresu samo je privremeno ugasila iskre na Balkanu budući da su pitanja Makedonije i Rumelije ostala neriješena. Austro-Ugarska okupacija Bosne i Hercegovine dovela je do njene prisutnosti na Balkanu koja se kosila sa interesima Srbije prema Bosni i Hercegovini, a upravo ovaj sukob će se nastaviti protezati i u 20. stoljeće, a u konačnici će kulminirati atentatom mladosrpske organizacije Mlada Bosna na austro-ugarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu 28.lipnja 1914. godine koji će odvesti svijet u 1.svjetski rat.