Tema ovoga diplomskoga rada jesu značenjski i uporabni odnosi genitiva i instrumentala u suvremenom hrvatskom jeziku. Nakon kratkih općih napomena o značenju i službi genitiva i instrumentala kao nesamostalnih (kosih) padeža u suvremenom hrvatskom jeziku, i to kako sa semantičkog, tako i sa sintaktičkog stajališta, u radu se daje pregled različitih tipova značenja genitiva i instrumentala bez prijedloga koja se navode u Gramatici hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta J. Silića i I. Pranjkovića, Praktičnoj hrvatskoj gramatici D. Raguža, Hrvatskoj gramatici Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje te Sintaksi hrvatskoga književnoga jezika R. Katičića. Sva su navedena značenja pri tome ukratko objašnjena, dok su detaljnije razrađena ona značenja u kojima su navedeni padeži u međusobno različitim odnosima – bilo da je riječ o odnosima opreke ili o odnosima povezanosti (jednakosti, sličnosti) pojedinih značenja. U radu se potom govori i o prijedložnoj uporabi genitiva i instrumentala u suvremenom hrvatskom jeziku. Najprije se navode svi prijedlozi (i dimenzionalnih, odnosno prostornih i vremenskih, ali i nedimenzionalnih značenja) koji dolaze s genitivom i instrumentalom, a koje navodi I. Pranjković u Drugoj hrvatskoj skladnji, nakon čega se ponovno dovode u vezu ona prijedložna značenja koja su slična ili jednaka genitivu i instrumentalu, ali i ona u kojima su ta dva padeža u međusobnoj opreci. Na samome kraju diplomskoga rada govori se o još jednoj specifičnosti odnosa genitiva i instrumentala u suvremenom hrvatskom jeziku, a riječ je o sekundarnim prijedlozima, tj. poprijedloženim instrumentalima, koji se s genitivom pojavljuju u službi prijedloga. Sve navedene tematske cjeline i teorijski pregled navedenih značenja i službi genitiva i instrumentala pri tome su u čitavom diplomskom radu potkrijepljeni konkretnim primjerima iz suvremenih hrvatskih gramatika i jezikoslovne literature kako bi se dobio uvid u učestalost njihove uporabe u suvremenom hrvatskom jeziku.