Digitalizacijom knjižne građe knjižnice su napravile otvoren pristup svojih zbirki za što veći broj korisnika. Digitalizacija je postala način zaštite izvornika te je također postala rješenje za njegovanje i očuvanje kulturne baštine određenih područja. Informacijski se stručnjaci uporabom novih tehnologija sve više uključuju u proces te pokušavaju osvojiti internetsko tržište svojim zbirkama. Neophodno je njihovo konstantno obrazovanje i cjeloživotno učenje kako bi se na pravi način mogli uključiti u projekt te ga pravilno realizirati. Proces digitalizacije podijeljen je u više faza, a neke od njih su kriteriji po kojima se izabire građa za digitalizaciju te definiranje samih ciljeva procesa. U ovom radu obrađivat će se ponajviše digitalizacija knjižne građe te na koji se način izvodi. Projekt digitalizacije mora biti vođen u skladu s normama i standardima te od strane sudionika koji su vrlo dobro informirani na tom području te upoznati sa svim fazama projekta. U Hrvatskoj, mnoge su knjižnice provele postupak digitalizacije, ili ga barem imaju u planu provesti, no za uspješnu realizaciju tih planova potrebno je osigurati odgovarajuća financijska sredstva. U radu će također biti opisani i prednosti i nedostatci procesa digitalizacije. Digitalizacija pruža neometan pristup građi, ali je upravo očuvanje građe i čitljivost dokumenta, zbog prebrzog razvoja informacijsko-komunikacijske tehnologije, najveći problem digitalizacije.