Iako se muzejska edukacija i pedagogija pojavljuju još sredinom prošlog stoljeća, tek u ovom stoljeću dolazi do značajnijih promjena u samoj praksi. Cilj je ovoga rada iznijeti određene primjere edukacijskih i animacijskih aktivnosti u muzejima. Muzeji su često gledani kao vrlo formalne institucije u kojima se mogu samo razgledavati izložbe, no ne i učiti na zabavan način. Takvo gledanje na muzeje danas se sve više mijenja. Muzejski djelatnici na sve načine trude se privući što širu publiku, no isto tako se kroz animaciju, odnosno igru, različite manifestacije, radionice, koncerte, dijaloge i slično trude zadovoljiti posjetitelje i njihove interese. Za potrebe ovog rada pregledane su i proučene mrežne stranice nekolicine svjetskih muzeja (Smithsonian Institution u Washingtonu, Slovenski planinski muzej, Muzej Akropole u Ateni, National Science and Media Museum u Bradfordu, Cartoon Museum u Londonu te The Metropolitan Museum u New Yorku) i hrvatskih muzeja (Muzej grada Koprivnice, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu, Muzej krapinskih neandertalaca, Prirodoslovni muzej u Splitu te Muzej grada Zagreba) koji su izabrani po kvaliteti animacijskih sadržaja objavljenih na mrežnim stranicama. Svi muzeji spomenuti i opisani u radu održavaju razne programe, projekte i radionice kako bi animirali što veći broj posjetitelja. Teme i način provođenja animacija ovisi o vrsti muzeja, izložbenom postavu, muzejskim predmetima te resursima, ali isto tako i o interesima posjetitelja. Primjerice, može se primijetiti da muzeji organiziraju radionice za sve uzraste, no najčešće su one usmjerene na djecu i mladež.