Današnje se društvo temelji na proizvodnji znanja i pružanju informacija i naziva se informacijsko društvo. Ustanove koje pružaju najviše informacija, a ujedno su i najpoznatije informacijske ustanove su knjižnice. Nikada nisu pružale toliko mogućnosti za dobivanjem i istraživanjem znanja, ali za to je velikom većinom zaslužan razvoj informacijske tehnologije, a ne toliko aktivnost i utjecaj samih knjižnica. Vrlo su rano knjižnice započele koristiti prednosti informacijske tehnologije. Iz tog razloga puno znanstvenika smatra kako u budućnosti poslovi informacijskih stručnjaka neće biti potrebni zbog mogućnosti tehnologije i umjetne inteligencije da riješi informacijske zadatke i upite puno brže. Softveri neće zamijeniti stručnjake zbog inteligencije, nego zbog izrazito velike brzine. Umjetna je inteligencija proces čovjekova stvaranja, a može se definirati kao sposobnost stroja da obavlja intelektualno zahtjevne zadatke. Područje umjetne inteligencije nije se razvilo samostalno nego zajedno s novim spoznajama iz lingvistike, kognitivne psihologije i neuroznanosti. Prvi radovi prepoznati su već 40-ih godina 20. stoljeća. Umjetna se inteligencija primjenjuje u području robotike, ekspertnih sustava, psihologije, filozofije, razumijevanju i obradi umjetnih i prirodnih jezika, automatskom pretraživanju, metodama prikaza znanja. Velika je vjerojatnost da je većina ljudi u jednom danu koristila neki oblik umjetne inteligencije, a da toga nije ni svjesna. Primjerice, netko je koristio mail, netko karte kako bi našao put do određenog mjesta, a netko je upisao određeni termin u tražilicu. U radu će se pokušati odgovoriti na pitanje razvija li se umjetna inteligencija usporedno s društvom te hoće li ikada postati superiornija od čovjeka.