Fran Galović hrvatski je književnik rođen 1887. u Peterancu kod Koprivnice. U književnosti se ponajprije javlja kroz pjesništvo gdje se potpisuje pod pseudonimom „Hrvatski đak“. Djeluje u razdoblju hrvatske moderne, koje je obilježilo prijelaz 19. u 20. stoljeće. Hrvatska moderna obuhvaća raznovrsna stilska obilježja kao što su impresionizam, simbolizam, realizam, naturalizam, neoromantizam, dekadentizam i secesija. Hrvatski intelektualci sve više se opiru tradiciji te ugledaju na strane uzore, posebice one koji dolaze iz Beča i Praga. Beč kao „vrata Europe“ orijentiran je na umjetničko djelo i majstorstvo kojim je ono izrađeno, dok je praška skupina više težila pokazivanju istine i zauzimala se za sociološko-psihološki pristup u književnosti. Osim velikog značaja koji je ostavio kao pjesnik hrvatske dijalektalne poezije, Galović se iskazao i kao osebujan dramatičar. Tamara je njegova prva i najpoznatija drama, a izvedena je 1907. godine. Jednočinka Tamara doživjela je dvije inačice, prvu pisanu prozom, a drugu stihom. Priča je to o kneginjici Tamari koja u svojoj kuli nad rijekom Terek ugosti mladog putnika Arena te ga potom u naletu strasti opijenog želi za sebe. No putnik ju odbija, a ona ga zatim nemilosrdno baca u Terek i poziva sluškinju da joj dovede roba kako bi u njemu pronašla utjehu za neostvarenom ljubavlju. Drama je artistički oblikovana i to ponajviše po uzoru na njemačke drame sa smjene stoljeća. Odnos subjekt-objekt i eros - thanatos to detaljnije i iscrpnije potvrđuju.