Kompulzivnost može biti usmjerena na različite aspekte ponašanja, a jedno od njih je i hranjenje. Može se reći da svatko ponekad posegne za hranom bez prethodnog osjećaja gladi no osobe s patološkim obrascima hranjenja ne mogu kontrolirati svoje jedenje. Kompulzivno prejedanje je prepoznato kao veliki problem današnjice zbog lako dostupne hrane. Osobe koje se kompulzivno prejedaju osjećaju da je njihovo jedenje impulzivno i izvan njihove kontrole pri čemu jedu i nakon osjećaja sitosti, a čak i do osjećaja mučnine. Pojedinci se često prejedaju zbog izbjegavanja svijesti o sebi, negativnog afekta, a novija literatura povezuje kompulzivno prejedanje s ovisnošću o hrani. Neke teorije i modeli zastupaju stajalište da je obrazac kompulzivnog prejedanja negativno potkrepljujuć pri čemu prejedanje pruža privremeno uklanjanje negativnog stanja što povećava vjerojatnost da će se ono ponoviti u sličnim ili jednakim okolnostima. Time se potiče stvaranje začaranog kruga kojeg osoba ne može samostalno napustiti. Najčešće korištene terapije koje su se pokazale učinkovitima u smanjenju i uklanjanju epizoda prejedanja su kognitivno bihevioralna i interpersonalna terapija. Kognitivno bihevioralna terapija usmjerena je na kognitivno restrukturiranje kojim se nastoji identificirati i promijeniti pogrešne stavove o vlastitom izgledu i prehrani. Također, nastoji se povećati nisko samopoštovanje za koje se pretpostavlja da potiče epizode prejedanja. Interpersonalna terapija usmjerena je na rješavanje interpersonalnih sukoba te razvijanje socijalnih vještina i primjerenog načina izražavanja emocija.