Cilj ovog završnog rada jest prikazati slojevitost Schopenhauerova odnosa prema umjetnosti s naglaskom na njezinu važnost unutar njegova filozofskog sustava koji odiše karakterom pesimističnosti. Schopenhauer volju postavlja u temelj svijeta, onu koja svojim objektiviziranjem tvori objekte u svijetu koji u sebi sadrže ideje te koji se u vidu predodžbe očituju u subjektovoj svijesti. Pritom se Schopenhauer oslanja na interpretaciju Kantove stvari po sebi, Platonove ideje, kao i na elemente budizma, u kojima pronalazi oslonac za svoju filozofsku misao. Svojom nezadovoljivošću volja predstavlja izvor svih patnji ovoga svijeta, što ukazuje na nesnošljivost ljudske egzsitencije, a čije rješenje Schopenhauer vidi upravo unutar područja umjetnosti. Sagledavanjem umjetnosti kao one koja ima sposobnost spoznati ideju, interpretacijom pojmova lijepog, uzvišenog i dražesnog kao načina na koji umjetnost može djelovati na subjekt prilikom promatranja umjetničkog djela, raspoređujući vrste umjetnosti od arhitekture pa sve do glazbe unutar određenih stupnjeva na temelju ideja koje se u njima nalaze i poimanja umjetnosti kao odgovora na pesimizam, Schopenhauer ukazuje na kompleksnost vlastite, pomno promišljene estetske misli. Svojim tezama o umjetnosti kao odgovoru na pesimizam i geniju kao jedinoj osobi koja uz pomoć umjetnosti može objektivno sagledati svijet i uvidjeti ideje u svojoj potpunosti, Schopenhauer je ostavio velik dojam na književnike i umjetnike, kako svoga vremena, tako i onoga koje je slijedilo. Pružajući ohrabrenje autorima koji su djelovali u okviru književnosti i umjetnosti, kao umjetnicima čije stvaralaštvo predstavlja iznimnu vrijednost, utjecao je na velik broj stvorenih književnih i umjetničkih djela. Time Schopenhauer predstavlja iznimnu figuru unutar povijesti filozofije čija estetska misao inspirira i danas.