Radovi Matije Petra Katančića jedni su od temelja na kojima se gradio hrvatski jezik u početcima standardizacije, odnosno u vrijeme ilirizma. Katančić je iza sebe ostavio veliki opus pjesničkih djela, preveo je Sveto pismo na hrvatski jezik, ali nam je značajan i kao leksikograf. Pišući prijevod Svetoga pisma, Katančić se oslanjao na stare hrvatske lekcionare poput Lanosovića i Bandulavića koji su pisali na bosanskome jeziku i ikavici kojom su se tada služili franjevci čijem je redu i sam Katančić pripadao. Oslanjajući se na njihove rječnike i radove, naišao je na, kako ih on naziva, praznine te ih je želio popuniti pa je tako i nastao Pravoslovnik.Iako su i dalje u rukopisu, Etymologicon Illyricum i Pravoslovnik rječnici su koji imaju značaja za hrvatski jezik te ih se dugo izjednačavalo jer je Katančić pisao o jednom, a mislio na drugi. Tomu je tako jer je stao kod slova P u Etymologiconu Illyricumui kod slova S (Sh) u Pravoslovniku pa broj stranica i svezaka nije točan. Naime, Etymologicon Illyricum tako je latinsko-hrvatski rječnik, dok je Pravoslovnik hrvatsko-latinski rječnik, Etymologicon Illyricum prvi je rječnik u kojemu se uz riječ, donosi i njezino objašnjenje. U rječnicima se nalaze i brojni primjeri iz naroda koje je Katančić zapisao u svome rodnome kraju Valpovu kao što su zagonetke, pitalice, a ponekad je zapisivao i čitave pjesme iz naroda. Zato su ovi rječnici dobar primjer strancima koji žele naučiti hrvatski jezik jer pružaju obilnu građu o etimologiji riječi, narodnim običajima i zakonitostima jezika.