Seleukidsko ili Seleučko carsto pojam je koji se rijetko spominje u hrvatskim povijesnim knjigama, historiografiji, literaturi i udžbenicima povijesti. To nije pretjerano začuđujuće s obzirom na to da Seleukidsko carstvo nikada nije ni na koji način utjecalo na povijest Hrvatske. Kada se Seleukidsko carstvo i spominje, to je najvećim dijelom u formi natuknica ili podataka na marginama stranica. Nešto više se pažnje pridaje kraljevstvu Ptolemejevića sa središem u Egiptu nego li njihvom glavnom rivalu koji je kroz najveći dio svoje povijesti kontrolirao veći dio bliskog istoka i središnje Azije, a pružao se od današne Bugarske pa sve do Afganistana i Indije. Radi se o Seleukidskom carstvu koje će biti primarna tema ovog rada. U radu će biti prikazan teritorijalni i politički položaj carstva od smrti Aleksandra Velikog i početka ratova Dijadoha sve to zenita carstva u 2. st. pr. Kr. Konačan kraj i raspad Seleukidskog carstva neće biti u opsegu ovog rada, već će krajnja točka biti trenutak kada Seleukidsko carstvo počinje slabiti nakon smrti vladara Antioha IV. Velik naglasak biti će stavljen na vojsku Seleukidskog carstva i borbe koje je vodila s obzirom da su antičke civilizacije velikim dijelom nastajale i nestajale putem vojnih kampanja vlastite ili suprotstavljenih strana. Biti će riječi i o znamenitim seleukidskim vladarima poput originalnog Seleuka, jednog od Aleksandrovih prijatelja i hetarioia (elitni makedonski konjanički odred), te Antioha III., tijekom čije je vladavine carstvo doživjelo neke od svojih najvećih procvata, kao i jedan od najvećih padova, 190. g. pr. Kr.