| Abstract | Za vrijeme Travanjskog rata, na dijelu teritorija raspadajuće Kraljevine Jugoslavije uz podršku sila Osovine osnovana je Nezavisna Država Hrvatska, marionetska država u kojoj je političku kontrolu imao ustaški pokret pod vodstvom Ante Pavelića. S obzirom na multietnički i multikonfesionalni karakter države, ustaški je režim primjenjivao različitu politiku prema različitim vjerskim i etničkim skupinama. Prema bosansko-hercegovačkim muslimanima primjenjivana je politika pridobivanja koja se temeljila na tvrdnji da su oni rasno najčišći dio hrvatskoga naroda koji je tijekom specifičnog povijesnog razvoja prihvatio islam. Međutim, politika ustaškog režima naišla je na vrlo ograničen odaziv kod muslimana koji su nerijetko putem rezolucija i zahtjeva upućenih nacističkoj Njemačkoj izražavali nezadovoljstvo ustaškom vlašću. Odnos prema Židovima i Romima bio je znatno drugačiji i određen rasnim zakonima koji su pripadnike ovih dvaju naroda proglasili nearijevcima. Rasno je zakonodavstvo svoj uzor imalo u zakonodavstvu nacističke Njemačke. Nadalje, ustaške su vlasti na poseban način tretirale Srbe unutar svojih državnih granica. Prvobitna ideja bila je pomoću iseljavanja, pokatoličenja i masovnih pokolja izbrisati najveću nacionalnu manjinu koja je činila gotovo trećinu stanovništva. Tijekom vremena, zbog odlaska velikog broja Srba u partizane, čelnici države su djelomično promijenili svoju politiku prema Srbima te ih neuspješno pokušali asimilirati u nacionalni korpus pomoću osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve. Židovi, Romi i Srbi bili su lišeni temeljnih građanskih prava i sloboda, a velik ih je broj stradao u ustaškim logorima smrtima, najviše u Jasenovcu. Odnos vlasti prema bosansko-hercegovačkim muslimanima, Židovima, Romima i Srbima može se pratiti pomoću analize sadržaja Hrvatskog lista, proustaških osječkih novina koje su tiskane tijekom Drugog svjetskog rata. Sadržaj ovog dnevnog lista uvelike je bio uvjetovan smjernicama dobivenim od državnih institucija zaduženih za propagandu te se stoga odlikovao iznimnom subjektivnošću, pristranošću te rasnom isključivošću. To se najviše očitavalo u tekstovima koji na razne načine demoniziraju Židove, Rome i Srbe. S druge strane, pokušala se stvoriti slika da su bosansko-hercegovački muslimani bili vjerni ustaškom režimu, iako je realnost bila drugačija. Urednici Hrvatskog lista nastojali su oblikovati mišljenje svojih čitatelja u skladu s ustaškom rasnom ideologijom kojoj su ostali dosljedni sve do posljednjeg broja. |
