U ovom radu analizirat će se tijek sastavljanja kodifikacije rimskog prava koju je prvi puta u potpunosti uspješno proveo car Justinijan za vrijeme svoje vladavine duge nekoliko desetljeća. Pravo ime Flavius Petrus Sabatius dobio je po rođenju, a ime Iustinianus primio je po rimskom običaju nakon što ga je ujak i mecena Justin posvojio. U travnju 527. godine car Justin ga je službeno imenovao svojim suvladarom, a već od kolovoza iste godine Justinijan postaje samostalni vladar te vlada sve do svoje smrti 11. studenog 565. godine. Justinijan po dolasku na carsko prijestolje pokazuje odlučnost u svojim težnjama da uspostavi cjelovitost Istoka i Zapada u pogledu teritorija, politike, zakonodavstva i vjere. Kako bi oživio staru rimsku slavu i uspješno proveo reforme u državi, Justinijan je uložio mnogo truda kako bi uskladio primjenu zakona i propisa koji će se odnositi na sve stanovnike carstva. Sudska aktivnost Justinijana primarno je povezana sa sastavljanjem zbornika Corpus iuris civilis kojim je car sakupio važeće pravne izvore te ih uz pročišćenja i interpolacije sistematizirao i zatim zakonski osnažio. U neobično kratkom vremenu od 528. do 534. godine komisija, koju su činili pravnici i profesori pravnih škola, uz rukovodstvo kancelara Tribonijana izradila je čak dva Kodeksa, Digestu i Institucije. Navedene četiri zbirke smatrane su jedinstvenim Justinijanovim zakonikom koje su od vremena glosatora, zajedno s kasnije izdanim Novelama, objedinjene pod zajedničkim nazivom Corpus iuris civilis.