Ovaj rad nastoji istražiti kako su ljudi gledali na smrt, vječnost, podzemlje i na vječito filozofsko pitanje postojanja u starome Egiptu. Kroz rad se, uz pomoć literature, prikazuje pogled staroegipatskog stanovništva na svijet koji ih je okruživao. Ponajviše je zanimljivo za istraživanje vjerovanje, kojega su stari Egipćani imali o smrti. Također, pošto je srž rada shvaćanje pojma smrti u starome Egiptu, moralo se skrenuti pozornost i na njihovu religiju i božanski panteon. Promatrajući panteon i vjerovanja starih Egipćana može se odmah zaključiti, kako su se stari Egipćani gotovo svakodnevno zaokupljali pitanjima vezanima uz smrt i zagrobni život. Gotovo cijela religijska praksa staroga Egipta bila je usmjerena ka pripremi čovjeka za njegovo putovanje na drugi svijet i njegovo pridruživanje bogovima u prostranstvima vječnosti. Zbog svega navedenoga, ovaj rad započinje sa kratkim pregledom različitih shvaćanja pojma smrti kroz povijest, promatrajući pritom izjave nekih od najznačajnijih filozofa. Nakon toga slijedi pregled staroegipatske religije i uloge smrti u njihovom društvu. Kao logičan nastavak, slijede prikazi egipatskog podzemlja i svijeta mrtvih u koje su stari Egipćani vjerovali. Također, druga glavna sastavnica ovoga rada bili su i sami bogovi podzemlja u starome Egiptu, od kojih su najznačajniji opisani i prikazani u radu. Nakon pregleda egipatskih bogova podzemlja slijedi kratko upoznavanje sa egipatskim pričama i mitovima vezanima uz podzemlje i smrt, a koji su ključni kako bi se njihovo shvaćanje vječnosti i smrti moglo i razumjeti. Naposljetku slijede opisi nekoliko najvažnijih spomenika koji su bili izgrađeni isključivo kao proizvodi opsesije staroegipatskog stanovništva sa smrću i vječnošću.