U radu se analizira život i političko djelovanje jednog od najznačajnijih ugarskih plemića 15. stoljeća, Nikole Iločkog. Rođen je u plemićkoj obitelji čiji je ugled, na temelju uspješnosti svojih predaka i vlastitim uspjesima, uzdigao na poziciju jedne od najutjecajnijih aristokratskih obitelji kasnosrednjovjekovnog Ugarskog Kraljevstva. Reputaciju koju je stekao zahvaljujući svojoj obitelji iskoristio je za osobni uspjeh. Odigrao je važnu ulogu u svim dinastičkim borbama za njegovog vijeka, nizao je titulu za titulom i na koncu se okrunio onom najvažnijom, postao je kraljem Bosanskog Kraljevstva. U svojim je dvadesetim godinama prvi put zadobio važnu političku čast postavši banom Mačve. Nakon toga obavljao je niz značajnih funkcija, postao je erdeljskim vojvodom, banom Hrvatske i Slavonije te mnoge druge. Njegovo razdoblje obilježila je graditeljska djelatnost u središnjem posjedu Iloku, koji je u srednjem vijeku osim dva augustinska samostana imao dvije župne crkve te tri kapele. Nikola Iločki u Iloku je dao sagraditi utvrđeni palas. Zahvaljujući stečenom ugledu na trenutke imao izniman utjecaj što se ogledalo osobito u njegovoj ulozi tijekom dinastičkih previranja. Bio je važan politički faktor brojnim ugarskim kraljevima, a to su bili Žigmund Luksemburški, Albrecht, Ladislav Posmrče i Matija Korvin.