Ivan Kozarac, pisac i pjesnik Slavonije, rođen je 1886. godine u Vinkovcima. U svojih se osam godina plodnoga rada, apsolutno posvetio Slavoniji. Njegova tematika doista jest zanimljiva. Nadahnjivala ga je priroda, ali bavio se i društvenim problemima seoske zajednice. Dakle, Ivan je Kozarac postao piscem koji je opisivao pejzaže svoje ravnice, ali također i progovarao o društvenim problemima. Tematika društvenih problema temelji se na nemoralnosti, zlu te gubljenju starih vrijednosti. Često je, u svojim djelima, povezivao ljude i prirodu. Govorio je kako su priroda i ljudi kao jedno, no ipak se uočavaju razlike. Prema onome što je priroda stvorila, Kozarac se obraća prema poštovanjem. Na drugu ruku, sve ono što je čovjek stvorio može biti prokleto i brzo nestati. Iako je volio Slavoniju, on ju nije idealizirao, već prikazivao onakvom kakva doista jest. Pisao je o ljudima i njihovim iskrenim obilježjima. U njegovim djelima, mogu se iščitati brojni ljudski karakteri. Zanimljiva činjenica jest ta što u njegovim djelima mijenjanje doba utječe i na ljudsku psihu. Ivan se Kozarac ugledao na ruskoga pisca i novelista Ivana Sergejeviča Turgenjeva. Iako je Turgenjev pisao u 19. stoljeću, ostavio je snažan trag u hrvatskoj književnosti. Turgenjev također piše o nepravdi u društvu, ljubavi i vječitim idealima koje je stekao još u mladosti. Ivan Sergejevič Turgenjev rodio se u Orelu 1818. godine. Rođen u bogatoj obitelji, od malena ima dobro obrazovanje. Kao čovjek, bio je plemenita srca i načitan. U svoja djela često umeće autobiografske elemente. Razlog zašto se Turgenjev toliko bavio problemom kmetstva jest zbog njegovoga djetinjstva kojega je doista mrzio. Naime, kao dijete, Turgenjev je gledao nepravdu u ruskome društvu koja je zadesila kmetove. Mrzio je kmetstvo i omalovažavanje seljaka te zbog toga često prikazuje seljake kao dobre, vesele i poštene ljude. Kao i Kozarac, često piše o prirodi koja ga fascinira. U svojem najpoznatijem djelu Lovčevi zapisi, govori o prirodi, lovu i seljacima na koje nailazi. Iako njegova djela ni nemaju često fabulu, on nas upoznaje s brojnim likovima koji služe kao pokreći radnje tako što pričaju o svojim životnim pričama.