Hrvatska kinoteka osnovana je 1979. godine na temelju Zakona o kinematografiji. Od svog nastanka prikuplja filmsko i popratno gradivo različitih producentskih kuća i ostalih imatelja što je omogućilo početak izrade samog fonda. Osim toga, kao jedini nacionalni filmski arhiv u Hrvatskoj, provodi različite aktivnosti prikupljanja, obrade te zaštite, kao i promoviranja zaštite filmskog gradiva putem različitih publikacija, suradnji i slično. Velik naglasak upravo je na zaštiti koja obuhvaća niz preventivnih, konzervatorskih i restauratorskih aktivnosti uvjetovanih različitim karakteristikama filmske vrpce, a primarno se provode s ciljem osiguravanja filmske baštine budućim generacijama. Zaštita kao takva predstavlja složen aspekt djelovanja baštinskih ustanova, a kako bi mogla dobro funkcionirati potrebno je njome upravljati. Sveobuhvatni model upravljanja zaštitom sastoji se od ukupno pet aspekata, a fokus ovog rada predstavlja upravo ekonomsko-pravni aspekt koji je vezan uz načine financiranja i osiguravanja financijskih sredstava te uz odredbe različitih zakona, smjernica, pravilnika i standarda koji definiraju provođenje zaštite na različitim razinama. U kontekstu Hrvatske kinoteke, financijska sredstva uglavnom se osiguravaju iz državnog proračuna ili od strane Ministarstva kulture. Također, Hrvatski audiovizualni centar godišnje provodi javne natječaje za osiguravanje financijskih sredstava za provedbu komplementarnih djelatnosti. Legislativni okvir definiran je Zakonom o arhivskom gradivu i arhivima te popratnim pravilnicima, no djelovanje filmskih arhiva propisuju još i stručna tijela putem vlastitih statuta. Samim time, cilj ovog rada je prikazati i opisati ekonomsko-pravni aspekt upravljanja zaštitom u Hrvatskoj kinoteci proučavanjem načina njezinog financiranja i dokumenata koji definiraju njezino poslovanje.