Osmansko Carstvo, kao jedna od najvećih sila ranog novog vijeka, u svom je pokušaju osvajanja Europe u 16. stoljeću opasno zaprijetila hrvatskim zemljama, a među ostalim i osvojila Požegu 1537. godine. Na osvojenom teritoriju Osmanlije su reorganizirali upravu nad prostorom Požeške kotline. Osnovali su vojno-upravnu jedinicu Požeški sandžak te sudsko-upravnu jedinicu Požeški kadiluk. Tijekom osmanske stopedesetgodišnje vladavine uvedene su brojne promjene, kako na etničkom i vjerskom, tako i na gospodarskom i graditeljskom planu. Iako je Požega uživala određene povlastice, ponajprije na vjerskom planu, Osmansko Carstvo nametnulo je brojne poreze i carine koje su određene kanun-namom Požeškog sandžaka. U prvim desetljećima vladavine primjećuje se znatna stagnacija Požege, ponajviše na gospodarskom planu, no u kasnijim desetljećima osmanske vlasti dolazi do napretka. Najrelevantnije i najkorisnije podatke donose nam osmanski porezni popisi, a onaj iz 1579. govori nam o gospodarskom razvitku, kada se pojavljuju novi zanati, nove vjerske ustanove, demografski rast i povećana proizvodnja. Obilježja grada također su se mijenjala, zbog čega dolazi do njegovog širenja, te Požega 1565. godine postaje kasaba – muslimanski grad. Osmanska vlast u Slavoniji počinje slabiti krajem 17. stoljeća, zbog čega kršćanska oslobodilačka vojska započinje pohod za oslobođenje hrvatskih krajeva od Osmanlija. Požega je oslobođena 1688. godine na čelu s austrijskim generalom Dünewaldom i fra Lukom Ibrišimovićem.